Senzorna integracija je proces tijekom kojeg u mozak dolaze senzorne informacije iz okoline i vlastitog tijela (vid, sluh, dodir (taktilno osjetilo), osjetilo ravnoteže (vestibularno osjetilo), duboki osjet (propriocepcija), okus, miris) i mozak ih obrađuje tako da im da smisao kako bi mi bili u interakciji s okolinom i kako bi ta interakcija bila primjerena. Kada mozak ne može dati pravo značenje informaciji ili je interpretira krivo (npr. zvuk u okolini se čini puno glasniji nego što je, grublja tkanina na koži se može osjećati kao grebanje žicom, polagano ljuljanje ili vožnja na biciklu može nekome izazivati osjećaj kao da se vozi na brzom vlaku u lunaparku), tada i mi ne reagiramo na situacije primjereno. Netko reagira povlačenjem iz takvih frustrirajućih situacija, a netko vikanjem, plakanjem, trčanjem i sl. To se naziva disfunkcija ili poteškoće senzorne integracije.
Poteškoće senzorne integracije se mogu javiti u svim, pojedinim ili samo jednom gore navedenom sustavu. Npr. dijete koje ima poteškoće s integracijom taktilnih informacija može: izbjegavati dirati različite strukture u igri (plastelin, pijesak i sl.), izbjegavati dirati predmete cijelim dlanom, mogu mu jako smetati prljave ruke ili lice. Također može djelovati neosjetljivo na bol, možda će stavljati sve u usta ili će imati premalu distancu sa strancima, svakoga će grliti i dirat će sve predmete u okolini. Dijete s poteškoćama u proprioceptivnom sustavu će se možda neprestano kretati, zapinjati za predmete u okolini, stalno će skakati, penjati se, neće moći mirno sjediti na stolici ili ako je previše proprioceptivno osjetljivo, neće se uopće kretati, djelovat će tromo i lijeno. (Ovo su samo neki od primjera poteškoća u pojedinim sustavima.)
Znakovi koji mogu ukazivati na poteškoće senzorne integracije:
- poteškoće u samoregulaciji i ponašanju, nedostatak samokontrole i impulzivnost
- socijalno – emocionalne poteškoće
- neobično visoka ili niska razina aktivnosti
- kašnjenje u razvoju i/ili poteškoće u učenju
- motoričko kašnjenje, poteškoće motoričkog planiranja i slabija sposobnost organizacije pri igri
- kašnjenje u govorno-jezičnom razvoju, poteškoće u komunikaciji
Procjenu senzorne integracije vrši terapeut ili pedagog senzorne integracije, a ona uključuje razgovor, uzimanje anamneze, ispunjavanje upitnika i rješavanje testa te snimanje videa koji se zove baseline (video snimka djeteta u igri) u prostorima opremljenim različitim materijalima za poticanje senzorne integracije. Ukoliko je potrebno, dijete se upućuje na terapiju senzorne integracije. U terapiji se koriste razni taktilni materijali (spužvice, četke, senzorne vrećice itd.), sprave poput trampolina, različitih ljuljački, lopti, bazen s lopticama, švedske ljestve i sl. Cilj terapije je da dijete kroz igru i aktivnosti koje većinom uključuju cijelo tijelo, sa spomenutim materijalima i uz pravi poticaj, na smislen i prirodan način aktivno usvaja informacije o kretanju, dodiru, prostoru i predmetima oko sebe.
U školskim klupama se učenicima također mogu davati podražaji koji su im potrebni ili im se mogu smanjiti podražaji na koje su osjetljivi kako bi im se olakšalo svakodnevno funkcioniranje i lakše praćenje nastavnih sadržaja. Strategije koje se koriste u učionici su: – korištenje vizualnih rasporeda kako bi aktivnosti tijekom dana bile predvidljive, – vizualno reduciranje prezentiranih sadržaja i prilagodba osvjetljenja u učionici, – male pauze za kretanje u kojima će učenik prošetati kroz učionicu, popiti vode, odraditi nekoliko vježbi za razgibavanje ili npr. sklekove uz/na zidu, podizanje tijela rukama na stolici, – sjedenje na pilates lopti tijekom nastave ili sjedenje u različitim položajima, – rastezljiva traka za vježbanje omotana oko nogu stolice kako bi nemirne noge naših pojedinih učenika imale što raditi, – težinski jastuci koje učenik drži na nogama prilikom sjedenja itd.
Svaki učenik koji ima poteškoće senzorne integracije ima specifične potrebe s obzirom na područje u kojem se te poteškoće javljaju tako da se za svakog učenika osmišljava individualni plan u dogovoru s razrednikom i roditeljima. Aktivnosti s učenikom se prema planu provode tijekom nastave i između nastavnih sati, a strategije za poboljšanje senzorne integracije se primjenjuju u svim situacijama u školi i kod kuće.
Ivana Murat, mag.rehab.educ., pedagog senzorne integracije